Seminar

SEMINARSKI RAD – WIFI Standardi

UVOD

Wi-Fi standardi predstavljaju skup pravila i tehnologija koje omogućuju bežično povezivanje uređaja na mrežu. Danas je Wi-Fi neizostavan dio svakodnevnog života, a koristi se u kućanstvima, školama, uredima i javnim prostorima. Bežično povezivanje omogućava korisnicima pristup internetu i međusobnu komunikaciju bez fizičkih kabela. Wi-Fi tehnologija koristi radio valove za prijenos podataka između uređaja i pristupne točke (engl. access point), a osnovu svih Wi-Fi standarda definira organizacija IEEE (Institute of Electrical and Electronics Engineers) kroz seriju specifikacija poznatih kao IEEE 802.11.

POVIJEST

Razvoj Wi-Fi standarda započeo je 1997. godine kada je predstavljen prvi IEEE 802.11 standard s maksimalnom brzinom prijenosa od 2 Mbps. Prvi komercijalni Wi-Fi proizvodi pojavili su se krajem 1990-ih, a od tada su standardi prolazili kroz niz poboljšanja. Svaka nova verzija donijela je veće brzine, bolju sigurnost i veću efikasnost. Ključne prekretnice uključuju 802.11b (1999) koji je omogućio široko prihvaćanje Wi-Fi-ja, 802.11g i 802.11n koji su povećali brzine, te 802.11ac i 802.11ax (Wi-Fi 6) koji donose napredne performanse i podršku za više uređaja.

CILJEVI

  • Bežična povezanost
    Omogućiti korisnicima pristup mreži bez fizičkog povezivanja uređaja putem kabela.

  • Brzina i efikasnost
    Pružiti visoke brzine prijenosa podataka i smanjiti zagušenje mreže.

  • Kompatibilnost i interoperabilnost
    Osigurati da različiti uređaji različitih proizvođača mogu raditi zajedno na istoj mreži.

VRSTE (STANDARDI)

  1. IEEE 802.11b
    Predstavljen 1999., prvi široko prihvaćen Wi-Fi standard. Radio je na 2.4 GHz frekvenciji i podržavao brzinu do 11 Mbps. Imao je dobar domet, ali osjetljivost na smetnje od drugih uređaja koji koriste istu frekvenciju bila je čest problem.

  2. IEEE 802.11g
    Uveden 2003., kombinirao je prednosti 802.11a i 802.11b. Radio je na 2.4 GHz, ali nudio brzinu do 54 Mbps. Bio je kompatibilan s uređajima koji koriste 802.11b.

  3. IEEE 802.11n (Wi-Fi 4)
    Donosi višestruki ulaz/izlaz (MIMO) što omogućuje veće brzine (do 600 Mbps) i bolji signal. Podržava 2.4 GHz i 5 GHz frekvencije.

  4. IEEE 802.11ac (Wi-Fi 5)
    Fokusira se na 5 GHz frekvenciju, podržava višekanalni prijenos, te postiže brzine veće od 1 Gbps. Poboljšava kapacitet i učinkovitost u mrežama s više korisnika.

  5. IEEE 802.11ax (Wi-Fi 6 i Wi-Fi 6E)
    Najnoviji standard do sada (do 2024.), omogućava bolje performanse u okruženjima visoke gustoće uređaja, koristi tehnologije kao OFDMA i MU-MIMO, a Wi-Fi 6E proširuje rad na 6 GHz pojas.

TEHNOLOŠKE OSOBINE

  • Frekvencijski pojasevi
    Wi-Fi koristi 2.4 GHz, 5 GHz i 6 GHz frekvencije, gdje više frekvencije nude veće brzine, ali manji domet.

  • Brzina prijenosa
    Ovisi o standardu, frekvenciji i širini kanala. Na primjer, Wi-Fi 6 omogućuje teoretske brzine od čak 9.6 Gbps.

  • Sigurnost
    Wi-Fi mreže koriste sigurnosne protokole kao što su WEP, WPA, WPA2 i najnoviji WPA3 za zaštitu pristupa i prijenosa podataka.

PROCES POVEZIVANJA

  1. Prepoznavanje mreže: Uređaj skenira dostupne Wi-Fi mreže.

  2. Autentifikacija: Korisnik unosi lozinku ili koristi drugi sigurnosni mehanizam.

  3. Pridruživanje mreži: Uređaj se povezuje s pristupnom točkom.

  4. Dodjela IP adrese: Router dodjeljuje uređaju IP adresu putem DHCP-a.

  5. Prijenos podataka: Komunikacija između uređaja i interneta odvija se putem radio valova.

ZAKLJUČAK

Wi-Fi standardi omogućuju suvremeni način bežične komunikacije koji je postao neizostavan u gotovo svim aspektima života. Kroz godine su evoluirali kako bi zadovoljili rastuće potrebe za brzinom, sigurnošću i kapacitetom. Od osnovnog pristupa internetu do naprednih aplikacija u pametnim domovima, industriji i zdravstvu – Wi-Fi standardi omogućuju jednostavno, brzo i pouzdano povezivanje milijardi uređaja diljem svijeta.

LITERATURA